[ Imprimer cet article ] [ Envoyer cet article ] [ Nous ecrire ]

Tuesday 8 October 2002

Od zime, stanovnici Argentine napadaju državu, držeći njene suradnike s lijevog i desnog krila redikulima. Suprotstavljaju se kapitalizmu, stvaraju generalne skupštine do mjere neviđene još od Španjolske 1936; i sve to bez ikakvog vođe na sceni. Slobodno su izabrali borbu protiv države i kapitalističkog terora. U Buenos Airesu, stanovnici se organiziraju u susjedske skupštine i pokušavaju sami kontrolirati svoje živote.

Neovisno o rezultatu, ovaj je pokret već isprao staru ideološku plijesan i to kroz praksu dva nova faktora (faktora internacionalne klasne borbe): direktnu demokraciju i odbijanje državnih institucija. [1]

Ova situacija internacionalne revolucije morala bi razveseliti anarhiste/kinje. Ali, u Francuskoj, kao i drugdje, anarhistički pokret je prečesto bivao uhvaćen u praksi koja je pokazivala njegovu ranjivost od mainstream ideologije: participacija u antiglobalizacijskom spektaklu, reformizam na radnom mjestu u ime "efektivnog sindikalizma", bijedna savezništva, ovdje s nacionalistima - regionalistima, tamo s ljevicom (?). Vrijeme je da, ako zaista želimo predlagati i sudjelovati u izgradnji drugačijeg društva, slobodnog i pravednog, se vratimo korijenima, praksom koherentnom s idejama, paralelnom praksom, autonomnom i ne - spektakularnom. Događaji u Argentini su lekcija za anarhiste/kinje širom svijeta.

Iznenađujuća stajališta nekih lijevih libertera (anarhista)

20. prosinca 2001. puk se bori protiv države u savezu najsiromašnije i srednje klase. Ovaj savez je uglavnom rezultat neuspjelih političkih planova vlade.

U početku, srednja klasa je željela samo da im se vrate ulaganja i nije brinula o bijedi drugih. U isto vrijeme, najsiromašniji su, izgladnjeli, pljačkali nekoliko tjedana. Vlada, da bi sašuvala interese međunarodnog kapitalizma, spremila je novi udarac i bila je spremna predstaviti s kao branitelj reda protiv "anarhije". Vlada je mislila da će srednja klasa ostati na desnoj strani, prihvaćajući dogovor: propasti će, ali bez nesigurnosti. Temelj ove strategije, proglašenje izvanrednog stanja, imao je kontra - efekt: zapečatio je savez svih nezadovoljnih. Razlog je jednostavan: U Argentini, nevjerojatan broj ljudi razumio je kako sistem funkcionira i odlučio je skončati s njim i sa svime što on predstavlja. Zbog toga, već 20. prosinca, političke stranke i radnički sindikati bili su odbijani. Ovo odbijanje rezultiralo je zapanjujućom izjavom dijelova anarhističkog pokreta. Argentinski OSL izjavio je:"Začudo, jedna od istaknutih odlika demonstracija 20. 12. 2002. bila je potpuno odbacivanje političkih stranaka. Ovaj stav, promoviran od strane medija, igrao je u korist deorganizacije i fragmentacije, u korist desnice." Ovaj stav je objavljen, bez komentara, od strane OSL Švicarske i drugih anarhističkih medija kao "Alternative Libertaire" u Francuskoj i "Tierra y Libertad" u Španjolskoj. Ovo je zastrašujuća obrana parlamentarizma. Podržava kontrarevolucionarnu ideju da bez političkog aparata i radničkih sindikata, pokret naroda ne može egzistirati!

Što se dogodilo 20. prosinca? Masa je na ulicama, država je nadjačana, političke stranke i sindikati odbačeni, policija je ubila trideset i jednu osobu, prilično je zbunjujuće. Moramo li se bojati te zbunjenosti? Revolucionarni pokret je prisiljen na organizaciju u kontradikciji s onima koji stvaraju revoluciju. Uloga svakog/e anarhističkog/e militanta/ice je da uporno radi, da iskoristi sav svoj potencijal da razbistri i ujedini, iz libertersko - komunističke perspektive, potlačne klase u borbi protiv države i kapitalizma. Kako stranke i sindikati mogu igrati ulogu u tom revolucionarnom zadatku? Što znači postaviti problem u terminima "desno" i "lijevo" kada je jasno da se postavlja u terminima "revolucionarno" i "kontrarevolucionarno"? S druge strane, zahvaljujemo argentinskim pobunjenicima/cama na obavljanju ovog prvog važnog koraka, ovog iskreno revolucionarnog koraka.

Razjašnjenja

U Argentini postoje neki "anarhistički militanti" koji su se u mišljenju pridružili ljevičarskim grupama u želji da sabotiraju svako nastojanje pučke samoorganizacije.

S druge strane, argentinska anarhistička federacija, F.O.R.A. (argentinska sekcija Međunarodnog udruženja radnika) i drugi militanti ohrabrili su i pohvalili pozitivne aspekte ove borbe. Siječanjsko izdanje 2000 "Organizacion Obrera" (Radnička organizacija), list F.O.R.A. - e objasnio je osnovne aspekte te borbe. Radnički sindikati i lijevi i ekstremno lijevi političari su jasno proglašeni neprijateljima radnika. Njihovo odbacivanje od strane populacije je ohrabrujući znak. Tada je "Organizacion Obrera" inzistirao na definiranju anarhističkih koncepata i njihovih metoda. To je podsjetnik da ako država i institucije izjavljuju da je stanje u Argentini "anarhija" - nema anarhije u zemlji! Što se događa je korak ka slabljenju moći. U stvari, kaos u Argentini je prouzrokovan od strane države i kapitalizma, a ne anarhističkim idealima.

Argentinski anarho - sindikalisti/kinje znaju da je ovaj period važan, ali da narod treba mnogo raditi da organizira društvo na liberterskoj bazi. Zato inzistiraju na ostvarivanju njihovog projekta. "Mi, aktivisti/kinje F.O.R.A. smo radnička organizacija koja za cilj ima anarho - komunizam, a to ne znači da ćemo dane provoditi razbijajući prozore. Ovo kažu lašci da bi zaštitili svoje ekonomske privilegije i političku moć. Anarhizam, u suprotnosti, znači novo društvo s horizontalnom strukturom, bez beneficija jednih na štetu i bez istih prava drugih, gdje svatko može odlučivati na slobodnim skupštinama o ekonomskim i drugim svakodnevnim orijentacijama. To društvo je jedino moguće u okvirima socijalne i ekonomske jednakosti svih osoba u društvu." U istom listu, jedan članak predlaže stvaranje generalnih lokalnih društava/skupština, jednu skupštinu delegata susjedstava, mandatiranih i smjenjivih, neke lokalne, regionalne i internacionalne delegate, uvijek smjenjive i kontrolu proizvodnje i potrošnje od strane ovih skupština.

Lekcije za budućnost

Ovi doprinosi nisu samo povezani s našima idejama, oni su odraz stvarnosti. Evo dokaza. Baš u vrijeme kada izvori F.O.R.A. - e dopuštaju samo povjerljivo širenje njihovih ideja, argentinska populacija, ponovno otkriva i stvara praksu sličnu prijedlozima F.O.R.A. - e. Već sredinom veljače, članak u Le Monde - u (20. 2. 2002.) bilježi da "se u stanovništvo u Buenos Airesu organizira u susjedske skupštine (?) "moraju nestati!". Ovaj slogan označava političare, sudce, bankare i sindikaliste. Svake nedjelje različite delegacije susjedstava imaju generalne sastanke na kojima govornici informiraju o radu u svakom susjedstvu i predlažu nove smjernice borbe. Sve odluke se donose dizanjem ruke, niti jedan govornik/ca ne može govoriti u ime političke stranke, postoji sistemsko mijenjanje delegatskih mjesta."

Ostala svjedočanstva pokazuju tešku poziciju u kojoj se nalaze političari i sindikalne vođe koji su prisiljeni na prerušavanje za izlazak na ulicu. Dakako, možemo zamisliti koju bol implicira želja za vodstvom!

Argentinska populacija vodi nevjerojatnu borbu. Ali, moramo se suzdržati pretjeranog optimizma i to iz mnogo razloga. Glavni je da se oni koji su dovoljno moćni da se predstave kao podržavatelji potlačenih, a koji su ustvari samo obmanjivači, već pokušavaju probiti, infiltrirati, korumpirati ističući mnoge kontradikcije i poteškoće s kojima se ona mora suočiti svakodnevno. Jer, praksa direktne demokracije nije laka. Iznad svega, kada socijalni uvjeti, kao npr. kolektivno preuzimanje/vraćanje sredstava za proizvodnju, nisu izneseni. Lopovi - buržoazija, političari i sindikalisti nalaze se u teškim vremenima. Čekaju. Ako borba oslabi, ako se umore oni koji moraju raditi za život, ako se vrate zarađivanju hrane za život, tada će lopovi biti u mogućnosti vratiti moć i ponovno pokrenuti kapitalizam. Do dana kada će svi proleteri svijeta, inspirirani događajima u Argentini poduzeti mjere potrebne za ukidanje ekonomskog ropstva.

Yvon, Combat syndicaliste #73 - travanj/svibanj 2002.

Aktualnosti u anarho - sindikalizmu http://cnt-ait.info contact@cnt-ait.info

Što je CNT AIT? CNT AIT je francuska sekcija IWA - e, Međunarodnog udruženja radnika.

http://www.iwa-ait.org

CNT kontakt: CNT AIT, 7 rue Rémésy 31 000 Toulouse, France; tel/fax: +33 561 52 86 48

F.O.R.A. kontakt: F.O.R.A c/o Coronel Salvadores 1200, 1167 Buenos Aires, Argentina; email: fora5congreso@hotmail.com

Link: http://www.solidarnost.mahost.org/a...

---

[1] Ovi događaji podsjećaju na one iz Alžira 2001. koji su popratili ubojstvo mladića od strane policije - "Najistaknutiji aspekt alžirske pobune je njenja samoorganizacija. Neprijateljstvo prema političkim strankama i "srodstvu moći", nepovjerenje nekontroliranom predtavništvu, odbijanje postojanja kao objekta političkih shema; sve ovo je rezultiralo u širenju i koordinaciji sela i susjedskih skupština, brzo prepoznatih od svakog kao jedini autentični izraz pokreta". Jaime Semprun, "Plaidoyer pour l’insurrection algerienne", Encyclopedie des nuisances.

CNT-AIT


  Contacter des militants anarcho-syndicalistes
  http://cnt-ait.info est le site d’actualité de l’Anarcho-syndicalisme.
  La reproduction et la diffusion de l’Actualité de l’Anarcho-syndicalisme sont encouragées